Sarajevski veterinar Ismar Lutvikadi\u0107, zaposlen na Odjelu za hirurgiju Veterinarskog fakulteta, s kolegama svakodnevno spa\u0161ava \u017eivote kako pitomim tako i divljim \u017eivotinjama. U ovo doba godine, kada i sami dosta vremena provodimo i prirodi, veoma je va\u017eno pru\u017eiti pomo\u0107 \u017eivotinji na koju nai\u0111emo, ali isto tako znati prepoznati koja je \u017eivotinja povrije\u0111ena, a koja je samo izgubljena.<\/p>\n\n\n\n
Nai\u0111ete li ovih dana na vru\u0107inom izmorenog i \u017eednog psa kako tumara uz put i prestra\u0161eno uzmi\u010de od automobila, prepla\u0161enu ma\u010dku, povrije\u0111enu pticu ili zalutalog je\u017ea koji poku\u0161ava na\u0107i svoj put u sredi\u0161tu gradskog naselja, va\u0161a susretljivost i pru\u017eanje pomo\u0107i vjerovatno \u0107e im spasiti \u017eivot. Za malo izdvojenog vremena zauzvrat \u0107ete dobiti ono \u0161to se ne pla\u0107a novcem \u2013 ispunjeno srce i mirnu du\u0161u. Upravo je takva ljubav prema \u017eivotinjama i na\u0161eg sagovornika, 35-godi\u0161njeg Ismara Lutvikadi\u0107a, jo\u0161 od djetinjstva vodila ka ostvarenju samo jednog sna: veterini i spa\u0161avanju \u017eivotinja. Na Veterinarskom fakultetu u Sarajevu diplomirao je 2012. godine, te stekao zvanje doktora veterinarske medicine. Godinu poslije, kao anesteziolog na Katedri za hirurgiju po\u010dinje odra\u0111ivati svoj pripravni\u010dki sta\u017e. Tu je i ostao, a trenutno poha\u0111a doktorski studij. Iza sebe ima desetine uspje\u0161nih operacija i spa\u0161enih \u017eivotinjskih \u017eivota. Ta mala \u010duda koja sa kolegama izvodi na Katedri za hirurgiju, Ismar nerijetko objavi i na Instagramu (prona\u0107i \u0107ete ga pod imenom @dr._mojne_me_sad), a tamo \u0107ete spoznati da su doktori na Veterini u Sarajevu spremni pru\u017eiti pomo\u0107 ba\u0161 svim \u017eivotinjama, pitomim ili divljim: lanetu, srni, sovi, papagaju, gu\u0161teru, labudu, je\u017eu\u2026
No, nije samo poslom Ismar vezan za \u017eivotinje. \u010cak je i svoje privatno vrijeme posvetio drugoj velikoj ljubavi \u2013 konjima, te kao instruktor jahanja radi za konji\u010dke klubove \u201cVisoko\u201d, \u201cPegasus\u201d i \u201cBasquil\u201d.<\/p>\n\n\n\n
Mnogi od nas su, iz velike ljubavi prema \u017eivotinjama, jo\u0161 kao djeca \u017eeljeli postati veterinari. No, ti snovi se negdje u odrastanju izgube. Kakva je bila va\u0161a pri\u010da?<\/strong><\/p>\n\n\n\n \u2013 Moja porodica \u010desto pri\u010da o tome kako sam sanjao o ovom snu \u010dak i u fazi \u017eivota kad nisam ni znao izgovoriti rije\u010d \u201cveterinar\u201d. Neki \u0107e smatrati \u010dudnim, ali neku saradnju mi je lak\u0161e uspostaviti sa \u017eivotinjama nego sa ljudima; nije ba\u0161 da lako sti\u010dem povjerenje u ljude. Kao dijete nikada nisam imao strah niti od jedne \u017eivotinje, ali opet, vjerovatno instinktivno, kao da sam ve\u0107 i tada znao kako postupiti s kojom \u017eivotinjom, nikada se nisam ugrozio u kontaktu s njima. Ku\u0107i sam donosio razli\u010dite vrste, po\u010dev\u0161i od zmija. Mama je sve istrpila, jedva. Kao i vjerovatno sve bitne pri\u010de, tako i moja po\u010dinje iz djetinjstva, potom prolazi kroz srednju veterinarsku \u0161kolu, a krunisana je studijem na Veterinarskom fakultetu. Naravno, pri\u010da tu ne zavr\u0161ava i ona prava po\u010dinje tek nakon diplomiranja.<\/p>\n\n\n\n Je li bilo te\u0161ko istrajati u tom naumu da jednog dana radite kao veterinar i poma\u017eete \u017eivotinjama?<\/strong><\/p>\n\n\n\n \u2013 Sve se lak\u0161e savlada ako imate podr\u0161ku. Neizmjerno sam zahvalan porodici koja me nikada nije poku\u0161ala odvratiti od mog nauma. Nije bilo uvijek lako, naro\u010dito kada do\u0111u trenuci za bitne odluke, jer se radi o \u017eivotu ili smrti. U veterini je najmanji faktor ljubav prema \u017eivotinjama. To jeste najbitniji pokreta\u010d, ali kada do\u0111ete u situaciju da imate pacijenta u agoniji kojem je jedina terapija eutanazija, a vi iz ljubavi to ne mo\u017eete uraditi, to ve\u0107 prelazi u sebi\u010dnost i naru\u0161avanje etike samo zbog izbjegavanja naru\u0161avanja vlastitog komfora. Takvi momenti uop\u0161te nisu laki i toga treba biti svjestan ukoliko neko razmi\u0161lja o ovom zvanju.<\/p>\n\n\n\n Kada ste prvi put bili u prilici da pomognete nekoj \u017eivotinji, mo\u017eete li se prisjetiti tog trenutka?<\/strong><\/p>\n\n\n\n \u2013 Koliko se sje\u0107am, jo\u0161 kao sedmogodi\u0161njak. Bio je ratni period kada sam ku\u0107i donio ma\u010di\u0107a u lo\u0161em stanju i mamu ubijedio da mu pomognemo. Kasnije je to bila kornja\u010da koja mi je pobjegla iz terarijuma, i po\u0161to smo imali stari i jako te\u0161ki namje\u0161taj, uop\u0161te nisam znao gdje se sakrila. Kada sam je uspio prona\u0107i bila je blago dehidrirana, pa sam joj, sav va\u017ean, davao i izmi\u0161ljao tu neku bespotrebnu intenzivnu njegu. Ali eto, bitno je da je bila dobro.<\/p>\n\n\n\n \u0160ta je, osim ljubavi prema \u017eivotinjama, jo\u0161 potrebno da bi se bilo dobar veterinar?<\/strong><\/p>\n\n\n\n \u2013 Savjest, razumijevanje, odgovornost. Historija veterinarske struke nas mo\u017ee nau\u010diti mnogo \u010demu. Nekada davno se smatralo da velike \u017eivotinje, poput konja i goveda, ne mogu iskusiti bol, pa se smatralo da ptice i reptili ne osje\u0107aju bol, i sli\u010dno. Za pse i ma\u010dke se najranije shvatilo da kao i ljudi prolaze kroz faze boli u odre\u0111enim situacijama. Ono \u0161to me razo\u010dara jest nedostatak te savjesti kod odre\u0111enih ljudi iz bilo kojeg razloga. Hvala Bogu, sve je bolja situacija i mijenja se svijest s novim generacijama koje su voljne za rad i kojima su informacije dostupnije. Moramo biti svjesni da smo mi advokati svih \u017eivotinja i da imamo puno ve\u0107u odgovornost prema njima.<\/p>\n\n\n\n Iza vas su desetine uspje\u0161nih operacija, no kada ste ba\u0161 osjetili ponos zbog dobro ura\u0111enog posla?<\/strong><\/p>\n\n\n\n \u2013 Te\u0161ko je izdvojiti, ali carski rez i njega novoro\u0111en\u010dadi zaista daje poseban osje\u0107aj, naro\u010dito sa aspekta anesteziologije i reanimacije. U tim situacijama ne radite samo s jednim pacijentom, ve\u0107 po automatizmu djelujete na vi\u0161e jedinki u isto vrijeme \u2013 preko krvi majke. Pa tako kad \u010dujete prvo ogla\u0161avanje nakon, uslovno re\u010deno, reanimacije novoro\u0111enih, odmah se i vi nekako druga\u010dije osje\u0107ate. A ponosom se ispunite u svim kriti\u010dnim zahvatima kada vidite mogu\u0107nost, sposobnost i predanost tima s kojim radite. Imao sam blizak kontakt sa zaista velikim brojem \u017eivotinja i razli\u010ditim spektrom pacijenata, ali direktan rad sa lavicom iz sarajevske Pionirske doline je, \u010dini mi se, pru\u017eio najvi\u0161e adrenalina.<\/p>\n\n\n\n Na Instagramu naj\u010de\u0161\u0107e objavljujete zahvate koje obavljate na divljim \u017eivotinjama. Jeste li se specijalizirali za lije\u010denje divljih \u017eivotinja ili\u2026?<\/strong><\/p>\n\n\n\n \u2013 Na\u017ealost, nisam specijalista za divlje \u017eivotinje niti mi imamo sredinu koja bi takav smjer razumjela. Ina\u010de, uposlenik sam na Katedri za hirurgiju, gdje primarno radim anesteziolo\u0161ke procese. To je relativno \u0161irok pojam, jer anesteziologija podrazumijeva sve slu\u010dajeve kontrole boli pacijenata, pru\u017eanje hitnih intervencija, izvo\u0111enje riskantnih postupaka, intenzivnu njegu, i sli\u010dno, pa tek onda onaj dio pojma anesteziologije u u\u017eem smislu \u2013 a to je osiguravanje stabilnosti pacijenta tokom hirurgije. Ne bismo se smjeli dovesti u situaciju da biramo pacijenta, naro\u010dito ako je u pitanju hitna intervencija i pru\u017eanje prve pomo\u0107i, odnosno primarna stabilizacija. Birati mo\u017eemo samo u smislu je li ne\u0161to na\u0161a oblast ili nije, ali re\u0107i, naprimjer, \u201ene radim sa sovama\u201c kada je hitna situacija u pitanju ili ne\u0161to iz oblasti kojom se bavite, to ve\u0107 nije moralno prihvatljivo. Eh, iz takvog li\u010dnog stava proizilaze moji slu\u010dajevi sa divljim, ali i egzoti\u010dnim \u017eivotinjama.<\/p>\n\n\n\n Je li te\u0161ko baviti se veterinom u BiH? Da li i u kojoj mjeri zaostajemo za svijetom?<\/strong><\/p>\n\n\n\n \u2013 Da, te\u0161ko je u BiH i to uglavnom zbog nefunkcionalnog sistema. Od toga da imamo slabo razumijevanje nabavlja\u010da za \u0161irenjem tr\u017ei\u0161ta lijekova, pa se dovedete u situaciju da na odre\u0111enoj \u017eivotinji imate opciju birati izme\u0111u samo dva lijeka, do toga da procesi nabavke \u010desto dugo traju. Ali, \u010dini mi se da je to dio BiH koji se ne\u0107e nikada promijeniti jer je administracija prekomplikovana. S druge strane, vlasnici \u017eivotinja \u010desto ne razumiju kompletan proces lije\u010denja, pa se vr\u0161i dodatni pritisak na nas. Ne nedostaje nam ni snobizma gdje se voli i zbog banalnih stvari napraviti problem uz nagla\u0161avanje: \u201ePlatio sam!\u201c Ili suprotno tome, \u0161tednja na vlastitom ljubimcu kada se poku\u0161ava sa svim lijekovima iz ku\u0107ne apoteke pomo\u0107i ljubimcu, \u0161to se ne smije raditi. \u0160to se tr\u017ei\u0161ta ti\u010de, dosta zaostajemo za svijetom, ali kada je sama stru\u010dnost u pitanju, smatram da nismo daleko. Imao sam priliku raditi s kolegama iz Velike Britanije, Njema\u010dke, Austrije, Italije, Slovenije, Amerike i sli\u010dno, pratiti njihov rad, pa i slu\u0161ati njihove probleme i iskustva. Ugrubo, tu smo negdje.<\/p>\n\n\n\n Uspijevate li razdvojiti posao od privatnog \u017eivota ili nerijetko neke \u017eivotinje zavr\u0161e i u va\u0161em domu?<\/strong><\/p>\n\n\n\n \u2013 Pozivi ovakvog tipa ipak su dio \u017eivota. Trenutno bje\u017eim od toga da neku \u017eivotinju trajno zadr\u017eim kod sebe, ali ne\u0107e to dugo potrajati (smijeh). Nije rijetkost da su mi pacijenti kod ku\u0107e, naro\u010dito tokom vikenda i kada se radi o slu\u010dajevima koji zahtijevaju intenzivnu njegu. Pored redovnih terapija, cjelodnevne infuzije, oni ipak zahtijevaju i kontrolu tokom no\u0107i, pa nema ni spavanja. Ali sve to posebno ispunjava \u010dovjeka, naro\u010dito ako ima pokazatelje za oporavak.<\/p>\n\n\n\n Imate li ku\u0107nog ljubimca?<\/strong><\/p>\n\n\n\n \u2013 Od decembra pro\u0161le godine vi\u0161e nemam. Pri\u010da je nekako zavr\u0161ena sa 17 godina starom \u017eenkom njema\u010dkog ov\u010dara, koja je otprilike pola mog \u017eivota provela sa mnom, a prona\u0111ena je na ulici. Od mog djetinjstva, ovo je prva faza \u017eivota da nemam ku\u0107nog ljubimca.<\/p>\n\n\n\n Sara\u0111ujete i sa Udru\u017eenjem za za\u0161titu divljih \u017eivotinja AWAP (Association for Wild Animals Protection) iz Hrvatske. Da li u BiH postoji neko sli\u010dno udru\u017eenje, i koliko nam je zapravo potrebno?<\/strong><\/p>\n\n\n\n \u2013 U BiH su najzastupljenija udru\u017eenja za za\u0161titu pasa, ali postoje entuzijasti koji ne\u0107e okrenuti glavu ni od drugih vrsta \u017eivotinja. Definitivno nam je potrebno neko zvani\u010dno udru\u017eenje. Ali to iziskuje posebne infrastrukturalne uslove, pa je donekle razumljivo za\u0161to ne\u0161to takvog tipa i nije osnovano. Veoma je va\u017eno prepoznati kojoj \u017eivotinji je potrebno spa\u0161avanje, a kojoj nije. Ako, recimo, mladun\u010de divljeg zeca izgleda napu\u0161teno na nekoj livadi, ukoliko nema vidljivih povreda, nemojte mu ni prilaziti. On definitivno \u010deka roditelje i puno je sigurniji tako sam nego kad ga sklonimo iz tog okru\u017eenja. U tom slu\u010daju, uginu\u0107e je gotovo stopostotno. Sa AWAP-om je saradnja obostrana. Oni upute povrije\u0111ene pacijente na pregled ukoliko se nalaze u mojoj blizini, a ja budem nekad malo naporan oko savjeta za ishranu, naj\u010de\u0161\u0107e beba. Pomogli su mi u othranjivanju puhova, slijepih mi\u0161eva, sova, i sli\u010dno. Veoma su iskusni i susretljivi i imaju koristan informativan materijal na Facebook stranici. Najjeftinija mogu\u0107nost je edukacija \u2013 danas je svaki vid informacije veoma lako dostupan.<\/p>\n\n\n\n Je li sa \u017eivotinjama lak\u0161e raditi nego s ljudima?<\/strong><\/p>\n\n\n\n \u2013 Ve\u0107 sam spomenuo da saradnju lak\u0161e ostvarim sa \u017eivotinjama. \u010cesto mi ka\u017eu: \u201cBlago tebi, ne radi\u0161 s ljudima, ve\u0107 sa \u017eivotinjama\u201d. To bi bilo idealno kad bi \u017eivotinje same dolazile. \u017divotinje su u prednosti jer ne posjeduju mentalnu blokadu koju imaju ljudi u ekvivalentnim situacijama. Postoje slu\u010dajevi gdje vlasnici ili pronalaza\u010di \u017eivotinja ne \u017eele ni da \u010duju za amputaciju ekstremiteta kao terapijsku opciju. Ljudima takav tretman te\u0161ko pada, nastaju mentalna blokada i psiholo\u0161ki krah, dok je \u017eivotinjama najbitnije da \u017eive i funkcioni\u0161u bez bolova i ograni\u010denja. Tu se opet vra\u0107amo na ljudsku sebi\u010dnost.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Sarajevski veterinar Ismar Lutvikadi\u0107, zaposlen na Odjelu za hirurgiju Veterinarskog fakulteta, s kolegama svakodnevno spa\u0161ava \u017eivote kako pitomim tako i divljim \u017eivotinjama. U ovo doba godine, kada i sami dosta vremena provodimo i prirodi, veoma je va\u017eno pru\u017eiti pomo\u0107 \u017eivotinji na koju nai\u0111emo, ali isto tako znati prepoznati koja je \u017eivotinja povrije\u0111ena, a koja je […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":14343,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"slim_seo":{"title":"Ismar Lutvikadi\u0107: Ljubav i odgovornost prema \u017eivotinjama - Petmark Magazin","description":"Sarajevski veterinar Ismar Lutvikadi\u0107, zaposlen na Odjelu za hirurgiju Veterinarskog fakulteta, s kolegama svakodnevno spa\u0161ava \u017eivote kako pitomim tako i divlji"},"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":false,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[50,70],"tags":[73,71],"class_list":["post-14342","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-intervju","category-veterinar","tag-ismar-lutvikadic","tag-veterinar-ismar-lutvikadic"],"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/petmark.ba\/magazin\/wp-content\/uploads\/2023\/08\/veterinar-Ismar-Lutvikadic.jpg","jetpack_sharing_enabled":true,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/petmark.ba\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/14342","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/petmark.ba\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/petmark.ba\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/petmark.ba\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/petmark.ba\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=14342"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/petmark.ba\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/14342\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":14344,"href":"https:\/\/petmark.ba\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/14342\/revisions\/14344"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/petmark.ba\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/14343"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/petmark.ba\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=14342"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/petmark.ba\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=14342"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/petmark.ba\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=14342"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}