“Za dobrobit svih \u017eivotinja najbolje bi bilo da ne uni\u0161tavamo prirodu, pa da one mogu nazad u svoje \u0161ume, na svoje livade i pustinje, u jezera, rijeke, mora i okeane. Ali, mislim da to na\u0161a generacija ne\u0107e do\u017eivjeti”, ka\u017ee za MONDO doktorka Irena Petak iz Zagreba.<\/p>\n\n\n\n
Irena se pona\u0161anjem i dobrobiti \u017eivotinja bavi ve\u0107 25 godina, a studirala je biologiju i doktorirala u Zagrebu. O rje\u0161avanju problema u pona\u0161anju ku\u0107nih ljubimaca u\u010dila je na univerzitetima u Edinburgu i Bristolu.<\/strong><\/p>\n\n\n\n \u0160kolovala se u Austriji, Irskoj, Njema\u010dkoj, Italiji, Estoniji, Velikoj Britaniji, \u010ce\u0161koj i Holandiji.<\/p>\n\n\n\n Irena radi kao savjetnica za pona\u0161anje \u017eivotinja, posebno ku\u0107nih ljubimaca s problemima u pona\u0161anju i odmah smo je prepoznali kao idealnu sagovornicu na brojne teme – od ma\u010daka do prevazi\u0111enog koncepta zoolo\u0161kih vrtova…<\/p>\n\n\n\n Uh, o tome bi mogla napisat roman! Kroz djetinjstvo i mladost imala sam razli\u010dite ku\u0107ne ljubimce. Moj prvi ljubimac bio je hr\u010dak Figaro. O njemu se uglavnom sje\u0107am samo onoga \u0161to mi je porodica pri\u010dala.<\/em><\/p>\n\n\n\n Drugog ku\u0107nog ljubimca odabrala sam sama kod uzgajiva\u010da, i to je bio moj nikada pre\u017ealjeni papagaj, malena plava tigrica Ciciban. Premda je imao nekoliko papagajskih prijateljica, uvijek se vi\u0161e volio dru\u017eiti i igrati sa mnom. Nakon toga imala sam vi\u0161e ma\u010daka koje sam udomila s ulice, od kojih mi je srcu najvi\u0161e prirasla doma\u0107a crna ma\u010dka Muca (ime joj je dala moja baka), a koja je bila jedna divna ma\u010dja osoba: nje\u017ena, obazriva, nenametljiva, i mazna. Sa mnom je u\u010dila za sve ispite na fakultetu, premda je mogla izlaziti vani.<\/em><\/p>\n\n\n\n Osim toga, tokom studija imala sam indijske pali\u010dnjake (bube) i neke gu\u0161tere za ljubimce. Do nedavno sam brinula o paru papiga tigrica koje su bile ku\u0107ni ljubimci moje bake. Sada \u017eivim samo sa Gwen, kujicom u tipu njema\u010dkog lovnog terijera koju sam udomila kada je bila stara dvije godine, sada ima 11 godina.<\/em><\/p>\n\n\n\n Kao dijete pronalazila sam \u017eivotinje na ulici, i jo\u0161 sam u osnovnoj \u0161koli poku\u0161avala othraniti slijepe ma\u010di\u0107e koje sam prona\u0161la u kartonskoj kutiji na parkirali\u0161tu, \u0161i\u0161mi\u0161a koga su djeca navla\u010dila u \u0161koli, vrapca koji je ispao iz gnijezda, promrzlog crvenda\u0107a (ptica) koga je susjed na\u0161ao kada je \u010distio snijeg, psa koga sam prona\u0161la i udomila kod bakinog brati\u0107a, i ve\u0107eg broja ma\u010di\u0107a koje je moja porodica slala u Gorski Kotar kod na\u0161e dobre susjede koja bi primila ma\u010di\u0107e i tra\u017eila im dom u selu.<\/em><\/p>\n\n\n\n To je bilo u 70-im i 80-im godinama, kada je situacija za \u017eivotinje bila druga\u010dija nego danas.<\/em><\/p>\n\n\n\n Smatra se da su u svijetu prema brojnosti ma\u010dke nadma\u0161ile pse, i taj trend je vidljiv od 2000. godine. O tome postoje nau\u010dna istra\u017eivanja. Kao jedan od glavnih razloga je mi\u0161ljenje da je jednostavnije brinuti o ma\u010dkama.<\/em><\/p>\n\n\n\n Na\u017ealost, ovo mi\u0161ljenje je pogre\u0161no i jedina razlika je \u0161to se ma\u010dka ne mora redovno izvoditi van, jer mo\u017ee nu\u017edu obaviti u ma\u010diji WC. \u0160to vi\u0161e znamo o ma\u010dkama, shvatamo kako su one kompleksna bi\u0107a, i ovakav stav o jednostavnosti i samodovoljnosti (za \u0161to se \u010desto optu\u017euje ma\u010dke) dovodi do zanemarivanja ma\u010djih osnovnih potreba.<\/em><\/p>\n\n\n\n Ostali razlozi koji se navode u istra\u017eivanjima o brojnosti ma\u010daka su povezani kulturolo\u0161kim odrednicama, npr. smatra se da ma\u010dke ljubimce \u017eele imati ljudi koji su odrasli uz ma\u010dke, zatim da ih \u010de\u0161\u0107e nabavljaju zaposlene \u017eene te da su ma\u010dke popularni ljubimci u zemljama s prete\u017eno muslimanskim stanovni\u0161tvom.<\/em><\/p>\n\n\n\n Ma\u010dke vole izlaziti van i svakako im je vani zanimljivo. No, prili\u010dno je za njih opasno kako zbog pona\u0161anja ljudi prema njima, tako i zbog ma\u010djih zaraznih bolesti i sukoba s drugim ma\u010dkama. Dakle, za mace u na\u0161oj regiji najsigurnije je da budu u ku\u0107i. U nekim drugim dr\u017eavama, gdje je kultura odnosa prema \u017eivotinjama na vi\u0161em nivou, gdje je brojnost ma\u010dka i njihovo zdravlje pod kontrolom, ma\u010dke mogu u\u017eivati u izlascima van.<\/em><\/p>\n\n\n\n Ma\u010dke koje su stalno u ku\u0107i trebaju imati tzv. oboga\u0107eni okoli\u0161. Bez obzira \u0161to ma\u010dke vole spavati, one su dobri lovci i hiljadama godina su opstajale zahvaljuju\u0107i toj vje\u0161tini. Na\u0161 dom i uvijek dostupna hrana mogu im biti dosadni. Zato je potrebno omogu\u0107iti im igre i igra\u010dke koje \u0107e ih podsta\u0107i da koriste svoje uro\u0111ene vje\u0161tine. Ma\u010dke koje se ne kre\u0107u dovoljno mogu imati problema sa zdravljem (npr. debljina, dijabetes), i s pona\u0161anjem (npr. tjeskobne su, glasno mjau\u010du, mokre po namje\u0161taju).<\/em><\/p>\n\n\n\n Doma\u0107a ma\u010dka (Felis catus) potomak je afri\u010dke divlje ma\u010dke (Felis lybica), i zato ima neke njene osobine (npr. takve ma\u010dke u su\u0161nim krajevima vodu dobivaju iz hrane i malo piju). No, doma\u0107a ma\u010dka promijenjena je kroz proces domestikacije (udoma\u0107ivanja), te ima promjene u genetici (npr. boje i du\u017eina ma\u010djeg krzna) i pona\u0161anju.<\/em><\/p>\n\n\n\n Doma\u0107a ma\u010dka je dru\u0161tvena: gdje ima hrane \u017eivje\u0107e vi\u0161e ma\u010daka zajedno. U ma\u010djim grupama \u017eive \u017eenke srodnice s potomcima. Mu\u017ejaci \u017eive samostalno. Kod nekih pasmina ma\u010daka jo\u0161 je vi\u0161e izra\u017eena dru\u0161tvenost, te \u0107e i mu\u017ejaci i \u017eenke \u017eivjeti zajedno. Ipak, treba znati da ma\u010dke imaju li\u010dnost, pa \u0107e neke bolje, a neke gore podnositi ve\u0107i broj drugih ma\u010daka u svom okru\u017eenju.<\/em><\/p>\n\n\n\n Tako\u0111e, ma\u010dke se prili\u010dno razlikuju po tome koliko ljudskog dru\u0161tva i pa\u017enje trebaju. Neke ma\u010dke mogu patiti zbog separacijske anksioznosti (tjeskobe zbog odvajanja) ako su po \u010ditave dane ostavljene same doma dok vlasnici\/skrbnici odlaze na posao, dok druge vi\u0161e vole da ih se ne dira.<\/em><\/p>\n\n\n\n Neke druge karakteristike u pona\u0161anju koje na\u0161e doma\u0107e mace dijele s ostalim ma\u010djim ro\u0111acima su npr. sve ma\u010dke su jako \u010diste, love same (izuzetak su lavice), vi\u0161e vrsta ma\u010daka prede (glasanje), i vole kutije \ud83d\ude42<\/em><\/p>\n\n\n\n U nau\u010dni svijet razgovor o emocijama kod \u017eivotinja ulazi tek oko 2000. godine. Dakle, nemamo puno istra\u017eivanja o tome i s oprezom o tome govorimo. Generalno je va\u017eno znati da ako i ka\u017eemo da nas neko voli, njegovo shvatanje ljubavi nije isto kao na\u0161e \u2013 nezavisno od toga ima li taj neko dvije ili \u010detiri noge, da li ima krzno ili perje (ovo uklju\u010duje i shvatanje ljubavi kod drugih ljudi).<\/em><\/p>\n\n\n\n Razlog \u0161to se sve manje govori o instinktima je \u0161to imamo sve vi\u0161e znanja i mo\u017eemo bolje objasniti pona\u0161anje \u017eivotinja. Nagon zna\u010di da \u017eivotinja mora ne\u0161to u\u010diniti uvijek po istome obrascu. To je evolucijski opravdano samo ako se u okolini \u017eivotinje nikada ni\u0161ta ne mijenja.<\/em><\/p>\n\n\n\n U promjenjivoj okolini prednost je prilagoditi se, a to omogu\u0107uje u\u010denje. Zna\u010di, ako \u017eivotinja u\u010di, ona \u0107e prema iskustvu promijeniti svoje emocije, time onda i svoje pona\u0161anje.<\/em> Gotovo svi ku\u0107ni ljubimci (izuzetak su neke vrste hr\u010daka, neke vrste riba i gmazovi) su dru\u0161tvene \u017eivotinjske vrste. Za sve takve vrste tipi\u010dno je da imaju period rane socijalizacije kada trebaju uz roditelje nau\u010diti pripadnost svojoj vrsti, a zatim u kontaktu s drugima dru\u0161tvena pravila pristojnog pona\u0161anja.<\/p>\n\n\n\n Ovo zna\u010di da \u0107e ve\u0107ina na\u0161ih ku\u0107nih ljubimaca u\u017eivati u dru\u0161tvu pripadnika svoje vrste, nas ljudi i drugih vrsta ku\u0107nih ljubimaca ako su socijalizovani. U protivnom, ako su prerano odvojeni od roditelja ili uzgajani u izolaciji od \u010dovjeka, tada ne\u0107e u\u017eivati u dru\u0161tvu. Oni nikada ne\u0107e biti sretni, ali istovremeno \u0107e se bojati drugih istovrsnika i ljudi.<\/p>\n\n\n\n Dva su vrlo tipi\u010dna primjera neodgovaraju\u0107e socijalizacije s kojima se stalno susre\u0107em, a to su prvo \u0161tenci i ma\u010di\u0107i koje se prerano odvoji iz legla, i drugi primjer su ru\u010dno hranjene papige. Primjere nesocijalizovanih pasa svi vi\u0111amo po ulicama kada ih vlasnici\/skrbnici \u0161etaju.<\/p>\n\n\n\n Kod papiga koje su ru\u010dno hranjene problem je \u0161to ne shvataju da su papige i jako se ve\u017eu za osobu koja ih hrani; kada do\u0111u u pubertet (s 2-5 godina), po\u010dnu ljude smatrati svojim partnerima, odnose se prema njima kao prema papigama, pokazuju agresiju prema ostalim ljudima, i sl.<\/p>\n\n\n\n Rje\u0161enja su vrlo jednostavna: sve vrste ku\u0107nih ljubimaca trebaju odrasti uz roditelje svoje vrste, te istovremeno imati ugodna iskustva s ljudima. Za pse je najva\u017enija rana socijalizacija do \u010detiri mjeseca starosti, i tada trebaju imati kratka ugodna iskustva sa psima razli\u010ditog izgleda i ljudima razli\u010ditog izgleda. Za ma\u010dke je najbolje udomiti odmah dvije iz istog legla.<\/p>\n\n\n\n Kuni\u0107e, zamor\u010di\u0107e i papige isto treba dr\u017eati u paru. Dlakave ku\u0107ne ljubimce je mogu\u0107e kastrirati zato da ne bi imali ne\u017eeljeno potomstvo.<\/p>\n\n\n\n Prema mom iskustvu najve\u0107i problem je \u0161to se ljudi ne informi\u0161u prije nabavke ljubimca, i onda \u017eivotinjama zamjeraju neka prirodna pona\u0161anja. Na primjer, znamo da psi laju, papige kre\u0161te, a ma\u010dke moraju brusiti nokte. Na nama je da \u017eivotinje u\u010dimo odgovaraju\u0107em pona\u0161anju, i zato se danas preporu\u010duje trening temeljen na pozitivnom podsicanju koji omogu\u0107uje bolju, jasniju komunikaciju vlasnika\/skrbnika i ljubimca.<\/p>\n\n\n\n Na primjer, ma\u010dke u\u010dimo da koriste ma\u010dja stabla (ma\u010dkogrebalice), usmjerimo ih na mjesto gdje smiju brusiti nokte. Pse u\u010dimo da se bave igra\u010dkama zato da manje laju, i u\u010dimo ih da prekinu lajanje na signal\/naredbu (ne\u0107e nikada potpuno prestati, jer su oni psi).<\/p>\n\n\n\n Druga najve\u0107a gre\u0161ka koja dovodi do puno problema je \u0161to vlasnici\/skrbnici ne rade aktivno na socijalizaciji (u\u010denje dru\u0161tvenih pravila u zajednici) i habituaciji (navikavanje na na\u0161 ljudski okoli\u0161, npr. zvukove, podloge, mirise) svojih ku\u0107nih ljubimaca. \u017divotinje se ne ra\u0111aju s tim znanjem, nego ga trebaju ste\u0107i. Na\u0161i psi moraju nau\u010diti rije\u010di kao \u0161to su \u201esjedi\u201c, \u201edo\u0111i\u201c ili \u201ene\u201c \u2013 nemaju to u sebi dok ih ne nau\u010dimo.<\/p>\n\n\n\n Tre\u0107a najve\u0107a zabluda je da \u017eivotinje razmi\u0161ljaju isto kao ljudi. Najbolji primjer za to su upravo emocije. \u017divotinje imaju emocije, ali nemaju iste emocije kao mi ljudi, i nemaju sve emocije kao mi. Na primjer, psi imaju emocije kao djeca stara dvije i po godine, a to su radost, strah, ljutnja, ga\u0111enje i ljubav; oni nemaju emocije: prijezir, krivicu, ponos i stid.<\/p>\n\n\n\n Na \u017eivotinji se vidi ako je traumatizirana, no kod udomljenih \u017eivotinja nije uvijek jasno da li je kriv vlasnik\/skrbnik ili iskustva koja je \u017eivotinja imala prije.<\/em><\/p>\n\n\n\n Istorijski, savjetnici za pona\u0161anje \u017eivotinja su bili psiholozi. Naime, psiholozi u nekim zemljama u\u010de puno o \u017eivotinjama, a neki mogu studirati istovremeno psihologiju i zoologiju.<\/em><\/p>\n\n\n\n Takvi psiholozi su uz terapiju ljudskih klijenata po\u010deli pru\u017eati usluge i za \u017eivotinje. Zbog toga ve\u0107ina onoga \u0161to se radi sa traumatiziovanim \u017eivotinjama metodolo\u0161ki odgovara onome \u0161to se radi s traumatizovanim ljudima. Na\u017ealost, \u017eivotinje ne mogu direktno opisati svoju traumu, pa se prema njihovom govoru tijela mo\u017ee malo pomalo i\u0161\u010ditavati \u0161to ih mu\u010di. Tu dobro do\u0111e znanje biologa\/zoologa i veterinara o pona\u0161anju pojedine \u017eivotinjske vrste. To uop\u0161te nije jednostavno, jer \u0107e neke \u017eivotinje skrivati bol i patnju, pa treba poznavati detalje specifi\u010dne za vrstu<\/em>.<\/p>\n\n\n\n Moj utisak je da u razvijenim evropskim zemljama nema vi\u0161e ljubitelja \u017eivotinja nego kod nas u regiji. No, tamo se po\u0161tuje zakonodavstvo koje zabranjuje neke oblike okrutnosti prema \u017eivotinjama, napu\u0161tanje ljubimca se vi\u0161e ka\u017enjava, bolje se kontroli\u0161u \u201esakuplja\u010di\u201c \u017eivotinja (engl. animal hoarding), i sl. Zatim, bolji ekonomski standard zna\u010di da se i \u017eivotinjama vi\u0161e pru\u017ea, npr. bolja hrana, redovne kontrole za zdravlje kod veterinara.<\/em><\/p>\n\n\n\n Mislim da se kod nas treba \u0161to prije uvesti edukacija djece o \u017eivotinjama, po uzoru na takve razvijene evropske zemlje. Na taj na\u010din \u0107emo izgraditi nove odgovorne generacije vlasnika ku\u0107nih ljubimaca jer zakoni ni\u010demu ne slu\u017ee ako svako samo gleda kako da ga zaobi\u0111e (a na\u0161 narod je u tome vje\u0161t).<\/em><\/p>\n\n\n\n Edukacija o prirodi omogu\u0107ila bi i mudriji odnos prema prekrasnoj zdravoj prirodi na Balkanu. Naime, te iste bogate evropske zemlje sada ula\u017eu punu o obnovu prirodnih resursa koje su njihove prethodne generacije uni\u0161tile (npr. mo\u010dvarna stani\u0161ta, izumrle vrste velikih zvijeri).<\/em><\/p>\n\n\n\n Rekla bi da kod nas ne nedostaje ljubavi za \u017eivotinje, ali nam treba mirno oku\u017eenje u kome je mogu\u0107a edukacija, ekonomski napredak i razvoj koji ne\u0107e \u0161tetiti prirodi.<\/em><\/p>\n\n\n\n O zoolo\u0161kim vrtovima se mogu re\u0107i dobre i lo\u0161e stvari. U svakom slu\u010daju, stari koncept zoolo\u0161kih vrtova kao kolekcija divljih \u017eivotinja koje slu\u017ee za razgledavanje i zabavu ljudima, stvar je pro\u0161losti. Na\u017ealost, takvih zoolo\u0161kih vrtova jo\u0161 ima i to je za svaku osudu!<\/em><\/p>\n\n\n\n Zoolo\u0161ki vrtovi, ili bolje re\u0107i zoolo\u0161ki parkovi, postali su uto\u010di\u0161ta za neke vrste \u017eivotinja koje su izumrle u prirodi. To je tragedija na\u0161eg dru\u0161tva, jer se zbog uni\u0161tavanja prirode neke \u017eivotinjske vrste nemaju gdje vratiti. Pripadnici vrste koji sada \u017eive u zoolo\u0161kom vrtu sa\u010duva\u0107e genetski materijal vrste \u2013 o tome sada posebno brinu timovi nau\u010dnika u modernim zoolo\u0161kim vrtovima. No, za neke \u017eivotinje to ne\u0107e biti dovoljno jer one u prirodi njeguju neke obi\u010daje (mo\u017eemo ih nazvati kulturom) koji se ne mogu sa\u010duvati u uslovima zato\u010deni\u0161tva.<\/em><\/p>\n\n\n\n <\/p>\n\n\n\n <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" “Za dobrobit svih \u017eivotinja najbolje bi bilo da ne uni\u0161tavamo prirodu, pa da one mogu nazad u svoje \u0161ume, na svoje livade i pustinje, u jezera, rijeke, mora i okeane. Ali, mislim da to na\u0161a generacija ne\u0107e do\u017eivjeti”, ka\u017ee za MONDO doktorka Irena Petak iz Zagreba. Irena se pona\u0161anjem i dobrobiti \u017eivotinja bavi ve\u0107 25 godina, […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":14498,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"slim_seo":{"title":"Upoznajte doktorku koja razumije svakog ljubimca: Irena Petak, savjetnica za pona\u0161anje \u017eivotinja - Petmark Magazin","description":"\"Za dobrobit svih \u017eivotinja najbolje bi bilo da ne uni\u0161tavamo prirodu, pa da one mogu nazad u svoje \u0161ume, na svoje livade i pustinje, u jezera, rijeke, mora i o"},"_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":"","jetpack_publicize_message":"","jetpack_publicize_feature_enabled":true,"jetpack_social_post_already_shared":false,"jetpack_social_options":{"image_generator_settings":{"template":"highway","default_image_id":0,"font":"","enabled":false},"version":2}},"categories":[50,70],"tags":[],"class_list":["post-14497","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-intervju","category-veterinar"],"jetpack_publicize_connections":[],"jetpack_featured_media_url":"https:\/\/petmark.ba\/magazin\/wp-content\/uploads\/2024\/05\/veterinarka.jpg","jetpack_sharing_enabled":true,"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/petmark.ba\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/14497","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/petmark.ba\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/petmark.ba\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/petmark.ba\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/petmark.ba\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=14497"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/petmark.ba\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/14497\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":14499,"href":"https:\/\/petmark.ba\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/14497\/revisions\/14499"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/petmark.ba\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media\/14498"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/petmark.ba\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=14497"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/petmark.ba\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=14497"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/petmark.ba\/magazin\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=14497"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}– Pri\u010dajte nam o svojim ljubimcima – \u0161ta sve imate, kako ste ih dobili, i da li ste bili ono dijete koje sve \u017eivotinje sa ulice dovla\u010di ku\u0107i? <\/strong><\/h4>\n\n\n\n
– S obzirom da su vam ma\u010dke jedna od specijalnosti, mo\u017eete li nam re\u0107i za\u0161to su ove \u017eivotinje najpopularniji ku\u0107ni ljubimci na svijetu?<\/strong><\/h4>\n\n\n\n
– Dosta vlasnika ma\u010daka ima dilemu da li je za njih dobro da cijeli \u017eivot provedu zatvorene u ku\u0107i ili stanu, bez izla\u017eenja. Kakvo je Va\u0161e mi\u0161ljenje o tome i koji bi bili idealni uslovi za \u017eivot ma\u010daka u modernom dru\u0161tvu?<\/strong><\/h4>\n\n\n\n
– Rasprostranjeno je mi\u0161ljenje da su ma\u010dke i dalje poludivlje \u017eivotinje, odnosno da nisu do kraja pripitomljene. Da li je ovo istina i koliko sli\u010dnosti imaju doma\u0107e ma\u010dke sa svojim velikim ro\u0111acima, poput risova, tigrova, pantera, lavova…?<\/strong><\/h4>\n\n\n\n
– Dosta ste pisali i pri\u010dali o emocijama \u017eivotinja. Ljudi obi\u010dno misle da se na\u0161i ljubimci (i ma\u010dke i psi i ptice i hr\u010dci npr.) uglavnom vode instinktima i da su nam privr\u017eene jer im dajemo hranu, skloni\u0161te, njegu i zabavu. Ali, da li nas zaista vole?<\/strong><\/h4>\n\n\n\n
Moje iskustvo s ku\u0107nim ljubimcima je da nas oni zaista vole. To sam vjerovala dok sam bila dijete i jako sam sre\u0107na da sada \u017eivim u vrijeme kada su emocije \u017eivotinja \u201edozvoljena tema\u201c u stru\u010dnim krugovima.<\/em><\/p>\n\n\n\n– Da li se pripadnici iste vrste “prepoznaju” i da li preporu\u010dujete, na primjer, imanje vi\u0161e ljubimaca u odnosu na samo jednog?<\/strong><\/h4>\n\n\n\n
– Koje su naj\u010de\u0161\u0107e zablude na koje nailazite u radu s ljudima koji imaju “problemati\u010dne” ljubimce, odnosno \u017eivotinje koje na neki na\u010din ne ispunjavaju o\u010dekivanja vlasnika?<\/strong><\/h4>\n\n\n\n
– Mo\u017eete li da prepoznate \u017eivotinju koja je vlasni\u010dka, ali zlostavljana, odnosno da li postoje neki pokazatelji da se njihov vlasnik ne brine o njima adekvatno (mimo o\u010ditih, fizi\u010dkih povreda, na primjer)?<\/strong><\/h4>\n\n\n\n
– S obzirom da ste tokom svog \u0161kolovanja i usavr\u0161avanja mnogo vremena proveli u razvijenim evropskim zemljama, mo\u017eete li nam navesti neke najva\u017enije razlike u odnosu prema \u017eivotinjama tamo i u Hrvatskoj, odnosno Balkanu?<\/strong><\/h4>\n\n\n\n
– Kakvo je Va\u0161e mi\u0161ljenje o zoolo\u0161kim vrtovima?<\/strong><\/h4>\n\n\n\n