Psi nas često iznenade svojom sposobnošću da „osjete“ kada smo sretni, tužni, uplašeni ili ljuti. Sada je novo istraživanje otišlo korak dalje i pokazalo da se različite ljudske emocije mogu prepoznati i u aktivnosti psećeg mozga.
Istraživači sa Univerziteta u Beču i saradničkih institucija proučavali su reakcije pasa na fotografije ljudskih lica s različitim emocionalnim izrazima. Rezultati pokazuju da psi ne reaguju na sva ljudska lica na isti način te da njihov mozak može razlikovati pojedine emocionalne izraze.
Psi zaista obraćaju pažnju na naše lice
Odavno je poznato da psi pažljivo prate ljude i koriste različite signale kako bi procijenili šta se oko njih događa. U tome im ne pomažu samo glas i govor tijela, već i izrazi našeg lica.
Ranija istraživanja već su pokazala da psi mogu razlikovati emocionalne izraze na ljudskim licima. Međutim, novo istraživanje donosi važan dodatak: naučnici su pratili aktivnost psećeg mozga kako bi utvrdili kako se različite emocije obrađuju.
Drugim riječima, nije se samo posmatralo kako se pas ponaša kada vidi nasmijanu ili ljutu osobu. Istraživači su pokušali zaviriti direktno u mozak psa.
Šta se dešava u mozgu psa kada vidi nasmijano lice?
U prvom dijelu istraživanja osam pasa posmatralo je fotografije nepoznatih ljudi sa sretnim i neutralnim izrazima lica dok je njihova moždana aktivnost praćena pomoću funkcionalne magnetne rezonance, odnosno fMRI metode.
Kada su psi gledali nasmijana lica, pojačana aktivnost zabilježena je u područjima mozga povezanima s vizuelnom i socijalnom obradom, kao i nagradom.
Posebno su zanimljivi temporalni korteks i kaudatno jezgro. Aktivnost kaudatnog jezgra može ukazivati na to da nasmijano ljudsko lice za psa ima određenu pozitivnu emocionalnu vrijednost.
To može pomoći objasniti zašto psi često posebno pozitivno reaguju na osmijeh, vedar izraz lica i prijateljsku komunikaciju.
Mogu li psi razlikovati strah, tugu i ljutnju?
U drugom dijelu istraživanja učestvovalo je 12 pasa. Njima su prikazane fotografije nepoznatih ljudi sa četiri različita izraza lica: sretnim, tužnim, uplašenim i ljutitim.
Istraživači su zatim pomoću mašinskog učenja analizirali obrasce aktivnosti u psećem mozgu.
Rezultati su pokazali da je aktivnost mozga omogućila razlikovanje sretnih lica od negativnih emocionalnih izraza. Još zanimljivije, kada su naučnici analizirali aktivnost cijelog mozga, pronašli su različite obrasce koji su omogućili razlikovanje straha od tuge i ljutnje.
Psi, međutim, nisu jednako uspješno razlikovali tugu i ljutnju. To sugeriše da sposobnost pasa da prepoznaju ljudske emocije nije jednostavno pitanje „sretno ili tužno“, već da njihov mozak može obrađivati različite emocionalne signale na složeniji način.
Zašto je ovo važno za odnos čovjeka i psa?
Psi su kroz hiljade godina života uz ljude razvili izuzetnu sposobnost čitanja naših signala. Oni posmatraju lice, prate govor tijela, slušaju ton glasa, a koriste i njuh kako bi prikupili informacije o čovjeku.
Zbog toga pas može reagovati drugačije kada mu se približimo nasmijani, kada govorimo povišenim tonom ili kada se ponašamo zabrinuto.
Novo istraživanje pokazuje da u toj komunikaciji važnu ulogu može imati i način na koji pas obrađuje naše izraze lica u mozgu.
To je posebno zanimljivo za vlasnike pasa jer pokazuje koliko je važno obratiti pažnju ne samo na riječi koje koristimo već i na način na koji ih izgovaramo, naš izraz lica i govor tijela.
Psi možda ne razumiju emocije baš kao ljudi
Ipak, rezultate istraživanja ne treba tumačiti kao dokaz da psi razumiju ljudske emocije na potpuno isti način kao ljudi.
Kada kažemo da pas može razlikovati strah, ljutnju ili tugu, to ne znači nužno da on te emocije razumije kao čovjek. Istraživanje pokazuje da različiti emocionalni izrazi izazivaju različite obrasce aktivnosti u njegovom mozgu.
Osim toga, psi u svakodnevnom životu ne posmatraju samo naše lice. Oni istovremeno koriste informacije iz glasa, pokreta tijela, mirisa i cjelokupnog ponašanja osobe. Naučnici planiraju dodatno istraživati upravo način na koji psi kombinuju sve ove informacije.
Osmijeh može biti važan signal psima
Jedan od zanimljivijih rezultata istraživanja jeste posebno snažna reakcija psećeg mozga na nasmijana lica.
To ima smisla ako uzmemo u obzir svakodnevni odnos pasa i ljudi. Osmijeh je jedan od najčešćih pozitivnih signala koje ljudi koriste u međusobnoj komunikaciji, pa su psi kroz život uz ljude mogli razviti posebnu osjetljivost na takve izraze.
Istraživači smatraju da ova sposobnost može biti povezana s dugotrajnim zajedničkim razvojem ljudi i pasa i njihovom potrebom da međusobno razumiju ponašanje.
Šta ovo znači za vlasnike pasa?
Rezultati istraživanja mogu biti zanimljivi i u svakodnevnom radu sa psima.
Kada učimo psa novoj naredbi, želimo da mu komunikacija bude jasna i dosljedna. Osim riječi, pas prati naš izraz lica, držanje tijela i ton glasa.
Zato smiren i pozitivan pristup može biti mnogo korisniji od ljutnje i zastrašivanja. Pozitivna komunikacija može pomoći psu da lakše poveže određeno ponašanje s nagradom i prijatnim iskustvom.
Istraživanje takođe podsjeća na nešto što mnogi vlasnici pasa već intuitivno znaju: pas ne sluša samo ono što mu govorimo – on pažljivo prati i kako to govorimo.
Psi nas možda razumiju bolje nego što mislimo
Nova saznanja o psećem mozgu dodatno pokazuju koliko je složen odnos između čovjeka i psa.
Psi ne prate samo naše naredbe. Oni posmatraju naše lice, slušaju glas, prate pokrete i koriste njuh kako bi prikupili informacije iz okoline. Njihov mozak zatim sve te signale koristi za donošenje odluka o tome kako će reagovati.
Novo istraživanje pokazuje da psi mogu razlikovati određene ljudske emocionalne izraze i da se te razlike mogu vidjeti u aktivnosti njihovog mozga. Posebno je zanimljivo to što su naučnici pronašli različite obrasce aktivnosti povezane sa strahom, ljutnjom i tugom.
Zato sljedeći put kada primijetite da vas pas pažljivo posmatra dok mu nešto govorite, možda zaista pokušava razumjeti mnogo više od samih riječi.
Šta mislite – prepoznaje li vaš pas kada ste sretni, tužni ili ljuti?
Podijelite svoje iskustvo s nama. 🐶❤️
Izvor: istraživanje objavljeno u naučnom časopisu iScience, uz izvještaje Univerziteta u Beču i Reutersa.
Leave a comment